Intenziv Svjesnosti (IS)

Zašto baš Intenziv Svjesnosti?


“Svijest je sve što jest”Swami Brahmajñanananda

Vrlo kratko i jednostavno… Intenziv Svjesnosti intenzivno se bavi Sviješću. Riječi svjesnost, svijest, pažnja, pozornostpromatranje, motrenje, viđenje i koncentracija sve imaju isto značenje. Biti svjestan znači imati pažnju na nečemu, biti potpuno fokusiran, koncentriran, imati svijest o nečemu.

Kada se ujutro probudite, Svijest je ta svjesnost koja se probudila. Misli dođu i odu, ali pozadina Svijesti kontinuirano ostaje tijekom svih budnih sati sve dok ne zaspite. Svijest ste vi, vaša Svijest, samo vaša Svijest koja upravo gleda kroz vaše oči.

Zašto je teško doći do samospoznaje?

Više je razloga zbog kojih nam je teško imati istinski uvid o sebi. Mnogi procesi koji se odvijaju u nama nesvjesni su. Općenito, možemo vidjeti da najčešće patimo zbog toga što nam se većina našeg ponašanja odvija nesvjesno, automatski reagiramo na određene situacije onako kako smo naučili još u najranijoj dobi. Imali bismo mnogo koristi kada bi naša ponašanja bila svjesno vođena, no za to je potreban velik napor.

Zapravo većinu života provedemo u neznanju… Uzmimo npr. emocije i um kao dodatne razloge koji nam onemogućuju samospoznaju. Često se osjećamo zbunjeni, tužni, ljuti, melankolični ili pak uzbuđeni, veseli, puni elana, znatiželjni… no ako emocije nadvladaju nad nama, teško ćemo doprijeti do onoga tko smo zapravo mi… Jednako je i s mislima. Dobro je poznata rečenica ono što misliš, to postaješ i ona je istinita do mjere u kojoj se o nama ovdje govori kao o osobi koja ima određeni karakter i stavove. Mnogo puta nam se svima dogodilo da nismo znali trebamo li poslušati emocije ili razum… a kada nas još uz to zaboli glava, teško ćemo donijeti ispravnu odluku koja je u skladu s našim istinskim “ja“.

Jesmo li mi naše emocije i misli, naše karakterne osobine? Jesmo li mi naše nesvjesno ili smo pak samo tijelo? I…. tko je taj koji se pita ova pitanja?

Ako se cijeli život i sami pitate tko/što ste i još uvijek zapravo niste sigurni jeste li pronašli pravi odgovor, pozivamo vas da sudjelujete na IS-u i direktno otkrijete odgovor.

Ne samo odgovor u obliku riječi ili ideje, već direktno iskustvo onoga tko ste uistinu jeste, što neki nazivaju Pravom Prirodom ili jednostavno Istinom.

Intenziv Svjesnosti je grupni rezidencijalni seminar s jednim ciljem: da vam pomogne pronaći odgovor na pitanje „Tko sam ja?“

Što mislimo pod ‘direktnim iskustvom Istine’?


Pravi odgovor na ovo pitanje teško je izraziti riječima i moguće ga je dobiti tek kada to iskusite sami za sebe. Koliko god pretenciozno zvučalo, možemo reći da je to glavna tema i cilj IS-a.

Da bi se postigao određeni cilj, potrebno je mnogo odricanja, truda, vjere, znanja, ljubavi… kao što vrijedi i za sve u životu, ništa ne dolazi bez našeg aktivnog predavanja nekom cilju. No vidjet ćemo da je prosvjetljenje (sjedinjenje s istinom) jedan jedini, krajnji cilj svih duša. Pojednostavljeno, možemo reći da svi želimo biti slobodni i sretni. Pogledajmo to ovako:

Što je zajedničko prosvjetljenju, uskrsnuću, nirvani, yogi i ljudskoj ljubavi? Odgovor je jedinstvo. Čak i u samom pitanju imamo želju za jedinstvom, kada pitamo: „što je zajedničko“? Prirodno težimo sjedinjenju. Prosvjetljenje je nedualno stanje svijesti, uskrsnuće u vječni život – život koji prebiva u Bogu jer jedino On je vječan i jedino Njemu treba težiti; sama riječ yoga znači jedinstvo; kada nekoga volimo, žudimo da nam taj drugi uzvrati ljubav. Težimo se s njim sjediniti fizički, psihički i duhovno. Dijete spontano traži majku, biljke prirodno rastu prema suncu, ribe ne mogu živjeti bez vode… jedno ne može bez drugoga. Sva patnja proizlazi upravo iz odvojenosti. Tužni smo kada nemamo s kim podijeliti naša osjećanja, iskustva, misli… A zašto bismo to uopće htjeli? Nešto u nama kao da nas tjera prema tome.

U biblijskoj priči, Adam i Eva protjerani su iz raja jer su poželjeli nešto drugo osim Boga i nastao je prividni rascjep, prividna odvojenost od njihove istinske prirode. Možemo zaključiti da čim se javi želja, postoji iluzija odvojenosti. Također, cilj Bude bio je oslobođenje od patnje i postignuće nirvane* – transcendentalnog stanja koje nije moguće u potpunosti razumjeti ili izraziti običnim bivanjem upletenim u koncept “ja”. Buda je spoznao da patnja nastaje kada nastaje želja. Ako se želja ispuni, ubrzo se javlja neka sljedeća i tako nikad kraja. To nam stvara osjećaj nezadovoljstva, patnje. Jednako tako, ako nam se želja ne ispuni, imamo frustraciju i patimo. No kada se želja uistinu može javiti? Kada ima nekoga kome se ona javlja. Ako nema ega – onoga kome se želja javlja – nema ni patnje, jer nema odvojenosti. Nema tog malog “ja” koji želi nešto drugo. Samo u jedinstvu nema želja.

Svrha IS-a je razmaknuti veo iluzije koji nas prividno razdvaja od istine i direktno iskusiti jedinstvo (nedualnu svijest, istinu). Naime, istina je uvijek jedna i apsolutna. Istina ne podliježe zakonu rađanja i umiranja, dimenzijama vremena i prostora, materije i forme. Istina je vječna, ne rađa se i ne umire nego je bezvremenska i bezprostorna, neopipljiva i bez oblika. Da bismo ju spoznali, moramo odbaciti poistovjećivanja sa svime što nije naša srž/esencija. Kada doživimo stvarnost bez posredstva ograničene osjetilne percepcije i iskrivljavajućih mentalnih procesa, govorimo o direktnom iskustvu istine. Spoznati nešto direktno znači iskusiti to a da ne koristimo naš um razmišljajući o istini, i da ne koristimo naše emocije (sviđanja i odbojnosti), ili pak da imamo vizije prianjajući za razne slike za koje mislimo da su istina. Istina koju pokušavamo spoznati putem naših pet osjetila, uma i emocija uvijek će biti nešto odvojeno od nas, jer su upravo oni prepreka da ju doživimo direktno, iz nas samih. Mi možemo imati mišljenje o tome što je istina, no još uvijek nismo ta istina, ona je nešto o čemu razmišljamo i tako odvojena od nas.

Posebnim meditativnim tehnikama koje se rade intenzivno tijekom cijeloga dana (u nekim inačicama Intenziva i puna tri dana), postepeno se dovodite u stanje u kojemu sve nepotrebne stvari blijede i kao da nestaju… poput glavice luka koji gulimo sloj po sloj, dok ne dođemo do srži, odbacujemo one atribute (misli, emocije, slike, fizičke osjete) što samo smetaju i iskrivljuju istinu o tome tko smo. Istina je iznad takvih promjenjivih atributa i ne može se spoznati putem nečega. Ona jednostavno jest.

Vjerojatno se pitate kako je moguće u jednom danu postići direktno iskustvo istine.

Ako ste dovoljno otvoreni za istinu i ako dovoljno jako čeznete za realizacijom vječne istine, vaša sama težnja napravit će pola posla. To mora biti takva vrsta težnje koja je jednousmjerena samo na cilj direktnog spoznavanja istine. Baš kao što samac izgubljen u nepreglednoj pustinji žeđa samo za vodom, i vaša žeđ za istinom mora biti jednako jaka. Zato je od iznimne važnosti da na IS dođete otvorena srca i s velikom čežnjom za direktnom spoznajom istine. Pretvarajte se na trenutak kao da su sve vaše želje, strasti, htijenja zadovoljeni… ima li još nečega što biste htjeli? Kada sve ogolite i kada su sve vaše ego-želje ispunjene, što ostaje, što je trajno i je li to ono što vas uistinu vječno usrećuje? Nakon svake ispunjene ego-želje (“ja hoću baš to”), prirodno se javlja neka nova jer naš je um dualne prirode i kada dobijemo jednu željenu stvar, vrlo brzo postaje nam dosadna i želimo nešto suprotno. Tako se ljuljamo od jednog polariteta prema drugome i tome nema kraja, osim… ako smirimo um da bismo sagledali istinu i direktno ju iskusimo.

Tvoja svijest nema kože, nema “unutar” i “izvan” … Tvoja svijest nema pregrada, nema razgraničenja… Tvoja svijest nema zidova, nema omeđenja… Tvoja svijest nema ni glave ni šešira, Tvoja svijest je bez centra… Tvoja svijest nema ograda ni horizonta, Tvoja svijest je bez periferije… Tvoja svijest nema ni plafona ni krova; Tvoja svijest je bez platoa i bez katova… Tvoja svijest nije Tvoja, svijest nikome ne pripada… Tvoja svijest nije ni Tvoja ni tuđa jer si Ti ta svijest

Swami Brahmajñanananda

Otkrij tko si!