PRIHVAĆANJE I PROLAZNOST – NAJBOLJI PAR

Prihvaćanje je jedino moguće ako znaš da će ti u konačnici donijeti mir.

Nekima je prihvaćanje spontano, gotovo prirodno stanje i nemaju velike otpore kada im se događa nešto što nije baš po njihovom planu. Zovem ih prohodnim ljudima. Oni ne zadržavaju dugo štogod im dolazi već to zamijete i probave te pozdrave i puste da prođe, samo od sebe, kako je i došlo. To ne znači da sve treba propuštati bez da je asimilarano, bez da nas nije dotaknulo ili ničemu naučilo. Na jednak način gledati ravno u oči onome što nam je lijepo i onome čega se gnušamo, to je umijeće prihvaćanja. Ono je usko vezano uz moć otpuštanja ali i jasnog sagledavanja obrasca prolaznosti. U ovome svijetu sve je u konstantnoj promjeni, od godišnjih doba do raznih događaja za koje bismo nekada htjeli da traju vječno… naše su želje vrlo promjenjive sukladno s prevrtljivim umom kojemu nikako udovoljiti. Od tuda rađa se nemir. Pravi lijek za to upravo je prihvaćanje.

Koraci kojima treba hodati da se nadiđe nemir:

1. OPUSTI

2. OTPUSTI

3. PUSTI

527828_10152120776270545_1139248781_n

PROLAZNOST

Ponešto misli, nešto više emocija, najviše potreba

i bezbroj pokušaja kontrole

kako bi postao boljim čovjekom

Privremena sreća radi privremenog uspjeha

uhvaćenost u zadržavanju

rađa strah

Nemogućnost vječnog istrajavanja u dobrome

Polagano klatno prelazi na drugu stranu

Otpor se povećava

sve dok se ne usudim osjetiti gubitak kontrole

Pomalo proviruje svijest o prolaznosti

One misli, emocije i potrebe

..dolaze i odlaze…

Što mi nedostaje

a da to ne mogu obuhvatiti

otvorenim srcem

i smirajem uma.